23. srpanj 2011., mislim da taj dan neću tako brzo zaboraviti. Bila sam kod Marije, gledale smo filmove i pričale gluposti ispijajući svoje "koktelčiće" koji su nas svakog trenutka sve više opuštali. Ah, još jedna uobičajena subota, pomislila sam nastavljajući priču s Marijom. Bilo je oko 22 i 30 kad mi je zazvonio mobitel. Pogađajući da je to moja dražesna majčica javila sam se. Nakon provjeravanja gdje sam, šta radim i ispitivanja koliko namjeravam ostati iz slušalice se začulo: "Znaš da je umrla ona tvoja Amy Winehouse. Našli su je danas popodne u njenom stanu. Ne znam ništa više." Te riječi su u meni odjeknule poput sačmarice. U tom trenutku soba se oko mene zavrtjela, a oči su mi se napunile suzama. Tek nakon nekoliko trenutaka uspjela sam primjetiti Marijin zabrinuti pogled. Uspjela sam joj nekako reći i nastavila razmišljati o svemu tome, koliko sam zpravo i mogla. No, možda bi bilo bolje da napišem kako je sve to zapravo počelo, tj. moja ljubav prema Amy Winehouse.
Prvo neko svjesnije sjećanje na nju vučem tamo negdje iz 6. razreda, dakle 2007. Baš u vrijeme kad sam počela kupovati OK i te slične časopise. Stalno su davali neke priloge o njoj i tako to je je nedavno izdala Back to Black. U OK-u je tada bio prilog moj svijet i jednom je bio o Amy. Taj prilog mi se stvarno svidio i počela sam obraćati malo više pažnje na nju. Ona je za mene bila nešto potpuno drugačije od onoga što sam do tada vidjela, imala je gomilu tetovaža, piercinge, jedinstven modni izričaj, bila je ekscentrična i buntovna. Pravo osvježenje u ovom dosadnom svijetu. Iako mi se jako sviđala nisam pridavala previše pozornosti njenoj glazbi. Nakon nekog vremena, oko godinu dana kasnije, otkrila sam pjesmu Rehab...i potpuno sam poludjela za njom. Slušala bi je u svako doba dana i to verziju iz showa davida lettermana, hah. čula sam tada i Back to Black, You know I'm no good i još neke pjesme koje bi isto tako tu i tamo povremeno slušala, ali jednostavno nisu bile toliko super kao Rehab. To je trajalo sve negdje do kad sam postala potpuno opsjednuta Nirvanom. Naravno, nije Amy potpuno nestala već je samo bila zasjenjena ostalim bendovima koje sam tada otkrila. I tako sve do 11. mjeseca prošle godine kad je sva ta Nirvanomanija malo popustila. Opet sam nekako počela slušati Amy Winehouse i to jako intenzivno. Izvukla sam postere ispod kreveta, nabavila sam cijelu njenu diskografiju i sve sam se više počela navlačiti, dok se nisam do kraja navukla. Evo što sam zapisala u 1. mjesecu: "Nakon svega, inspiraciju i spas pronašla sam u Amy Winehouse. Ima tako moćne pjesme, stihove, glas, jednostavno posebna je. I osjećam se kao da me napokon netko razumije i prihvaća. Volim je i podržavam, moja je inspiracija. I Love you Amy (srčeko)" Još nešto što govori o tome koliko je na mene utjecala. U životu sam napisala dvije pjesme za koje mislim da valjaju. Dok sam pisala jednu bila sam inspirirana njome. Ne možete vjerovati koliko sam bila uzbuđena kada sam čula da će imati koncert u beogradu. I tome sam se potajno nadala, ali normalno da nije bilo šanse da idem, suviše je to meni daleko, nemoguća misija. Starci su mi tad rekli: "Bit će još prilika. Sigurno ćeš već jednom otići na njen koncert." Nažalost, bili su u krivu. Na kraju se ispostavilo da je to bio njen posljednji koncert, iako ne baš tako bajan, za mene je bio itekako važan, meni bi bilo dovoljno i da je vidim uživo, nije trebao biti baš tako brilijantan kako su svi očekivali. Bez obzira na to, ja nikada neću zaboraviti noći i noći koje sam provela u mraku slušajući Amy, tada sam imala osjećaj da me netko napokon razumije i osjeća isto što i ja. Iskreno mi je žao zbog nje. Ja i dalje nekako ne mogu vjerovati daje više nema. Za mene će ona uvijek biti tu. I želim je pamtiti po njenim pjesmama, moćnom glasu, tome što je uvijek bila dosljedna sebi i po tome koliko je emocija unosila u svoju glazbu. Zato, ma gdje god bila uvijek ćeš biti u mom srcu, volim te Amy, r.i.p.

Ok, mislim da zaista moram rasčistiti stvari sama sa sobom. Jednostavno prečesto upadam u te neke depresije i poslije ne znam šta bi sa sobom i kako da se iz toga izvučem. Ponekad sam tako, potpuno ludim. Potaknuta sam na takvo zasrano ponašanje usranim društvom i odnosom sa njim. ima dana kada mi je full stalo do ljudi, ali nekada mi se baš jebe i boli me kurac i za njih i za školu i za sve ostalo. Baš kao sada. Ne znam što ću sa sobom, ima dana kada sam sretna i obećam si da će se bar malo promijeniti i biti, dobro barem to nastojati, pozitivnija osaoba sa I don't care stavom, i bude tako par dana i onda se opet sjebem. Trenutno, sada, sam staložena, boli me kurac za sve i spava mi se. Opet sam u nekom Cobain raspoloženju, vjerojatno zato jer sam upravo odgledala About a son po peti put od kad sam ga skinula, inače to je skup Kurtovih intervjua spojenih u jednu cjelinu, za mene nešto savršeno.
Idem sad probati napisati nešto o rođendanu koji je bio prije nekih mjesec dana. Prvo ga nisam htjela slaviti jer mi se ideja činila pomalo zasranom i patetičnom, no onda sam nakon razgovora s Dinom odlučila otići sam s njim. Prvo smo bili kod mene jer se ja kao nisam stigla spremiti i planirali smo šta ćemo da radimo. Btw dobila sam parfeme i crveni ruž koji je zapravo ljubičaste nijanse, fuck yeah, presavršeno. Onda smo došli do trgovine i vozili se u onim kolicima bezveze jer nismo znali šta da kupimo, na kraju je Dino htio da kupimo mighty beanz (valjda se tak piše) pa smo uzeli dvije sitne vrećice to bacili u kolica i još se malo vozili u praktički praznim kolicima. Kad smo izašli van nismo znali šta da rdimo s time pa smo se gađali njima po ulici. Onda je Dini jedan odletio u travu i on ga je krenuo tražiti jer platili smo to sranje 30 kuna. počeli su prolaziti ljudi a nas dvije sjedimo na podu a Dino viče: Ispao mi je kondom! Hoću svoj kondom! Šta ću sada! Neeeeeee! Onda sam se počela derati i ja dok su nas ljudi prenaraženo gledali. Bilo je predobro. Na kraju ga nismo našli, haha. Kasnije smo išli jesti. Poslije smo se odlučili za blažu verziju bez alkohola pa smo pili red bull. Od toga smo bili totalno hiperaktivni pa smo se vratili do zgrade i htjeli smo napraviti nešta totalno ludo. Dugo smo mi tako sjedili i razmišljali... i napokon se dosjetili (kao profesor Baltazar). Ukrali smo aparat za gašenje požara i odnijeli ga do igrališta (a težak je pa nam je trebalo dosta vremena). Prvo su nam se smrzli prsti tako da ga nismo mogli aktivirati. Na kraju smo nakon 2-3 minute ipak uspjeli. Kad se digla prašina malo smo se špricali tom pjenom i bli smo totalno bijeli, a tako i trava. Bilo je jebeno smiješno. Samo smo se bojali da ne naiđe policija da opet ne najebemo, jednom su nas ulovili kad smo se penjali po skelama na bivšoj školi ali su nas nakon održanog predavanja pustili jer smo bili trijezni. Na sreću sve je ovog puta prošlo glatko. Poslije nismo znali šta bi s njime pa smo ga zatrpali lišćem, zapravo granama od bora i vratili se do zgrade.

Ovaj post sam počela pisati još prije tjedan dana al sam ga tek danas dovršila.Sutra mislim napisati još jedan što se tiče aktualnijih događaj, tak da bi mi bilo drago da pročitate oba.

Joj, joj stvarno bi mi bilo vrijeme da napišem post. Totalno sam se ulijenila, shame on me. Inače sutra je nova godina za sve koji ne znaju ( eto ja sam to skoro zaboravila, kad sam izgubljena u vremenu i prostoru). i tako već bi se trebala početi spremat jer inače uvijek kasnim negdje. Danas sam kao i uvijek provela u nekom svom svijetu, gledala sam Nirvanin Unplugged i odsvirala skoro cijeli set i vec mi proslo 2 sata, onda sam se išla farbat opet oko sat i pol i naravno jos oko sat na fejsu, a morala sam još i jesti i prošlo mi je popodne, a digla sam se u 12. U 7 mi dolazi Ema da se mi "prave koke koje žive na visokoj nozi" našminkamo i uredimo ( ja ću ko i u većini slučajeva imati smokey eyes i tamno crveni ruž). Ali naravno da ne može sve biti savršeno, baš sam danas dobila mengu i trbuh me užasno boli i nakljukala sam se tabletama čim sam se digla, ali to me neće spriječiti da ne pijem danas :). Inače idemo kod jednog frenda i nadam se da će biti dobro kao i prošle godine iako smo tada imali manjak alkohola, sakrili su ga u veš-mašinu i njegova je majka baš tada išla izvaditi robu van. No ove smo se godine osigurali. Imam još sat i pol da se spremim a imam jos tolko toga za obaviti i sad umijesto da radim nešto korisno ja tu pišem post jer se tek danas sjetim. E da prije 2 tjedna išli smo u Cinestar gledati novog Harry Pottera i ja sam si kupila Bogomdan strip o Cobainu te Štulićevu biografiju i da prošla sam sa 4.0 :)). A pošto sam ja "prava koka" za Božić sam dobila Playboyev parfem Play it sexy (ipak sam ja ta koja je jako sexy). Sretna nova svima koji će ovo pročitati (rijetki sretnici). Idem sad očistiti totalno prljave marte.

Pa imam ovaj blog već 10 mjeseci i trebala bih na njemu napisat nešto iskreno o sebi. Ja to znam, o da prokleto znam da nisam dovoljno iskrena prema ljudima oko sebe i svojim prijateljima, ako ih uopće mogu nazvati prijateljima. Svog najboljeg prijatelja viđam samo vikendom, preko tjedna se čujemo telefonom, ali nije to to, tada nije ovdje da me zagrli i da sjedimo dugo u tišini i razmišljamo. Nedostaje mi. Ne znam izgubljena sam i ne mogu se pronaći, zar je to tako teško? Ovo šta ću sad napisati prepisujem iz svojih dnevnika, to jest biljeznica po kojima svašta pišem.
12.10 - 1:02 ujutro je. Da, to vrijeme pokazuje moj mobitel dok ovo pišem uz svijeću (samo da ne zapalim kuću). Ne znam zašto baš sada, ali moje razmišljanje o svemu i svačemu i čitanje ovih starih zapisa iz dnevnika natjeralo me da počnem pisati, a ionako ne mogu spavati i nemam što pametnije za raditi. Kad ovako razmišljam sva moja prošlogodišnja žaljenja i pritužbe na školu, društvo i svijet oko mene bila su bezveze, možda zato jer sam se tada samo tako trebala žaliti i zato jer mi je tada svijet izgledao siv, ali zapravo kad pogledam sada bio je ružičast. Onda sve je bilo savršeno, u školi je bilo u redu, prijatelji - idealno, svi me vole i poštuju, imam ih puno, pričam sa svim i svakim, zajebavam se 100 na sat...Dobro jedno vrijeme sam bila u depresiji uzrokovanoj Nirvanom i Kurtom, ali to je ništa prema ovome sada. I tada sam osjećala toliku sigurnost i sreću. A sada sve se promijenilo, i škola i društvo i okolina... O da, ne volim ovu školu i imam osjećaj da me većina ljudi mrzi, u školi je monotono i glupo i dosadno, izgubila sam volju za učenjem i za sve ostalo, ujerila sam samu sebe da ni u čemu nisam dobra, da sam glupa, najgora u svemu, samopouzdanje mi je bilo na nuli. Postala sam užasno depresivna i počela sam se mrziti do te mjere da želim umrijeti. Osijećala sam se tako sjebano i samodestruktivno, ispisala sam ne znam koliko stranica biljeznica sa I hate myself and want to die. I bilo mi je grozno i uopće nisam htjela ići u školu jer me još više deprimirala. Da, tako sam se osjećala prvih mjesec i nešto i bilo mi je odvratno. Sada se stanje malo popravilo. Ne mrzim se više toliko i ne želim toliko umrijeti i nisam samodestruktivna u toj mjeri. I znam da ovo zvuči suviše čudno. Bila je to moja borba sa samom sobom, pokušaji prilagođavanja u novu okolinu, nimalo idealnu i ružičastu kakvu sam imala prije. Znam da se baš i ne uklapam u svoj sadašnji razred, nije stvar samo u načinu oblačenja i glazbi koju slušam, nego i u načinima razmišljanja, pogledima na svijet i interesima. Recimo ja mogu s Dinom, Suzy i Tinom radit totalno djetinjaste i glupe stvari i mogu biti perverzna čega se ljudi iz razreda užasavaju. O bože, mrzim ih, toliko su plastični i jadni.
Eto to je to moj zaista iskren post. Naslov nema veze s postom to su stihovi iz Someone Else's Bed od Hole, vrijedi poslušati ovu pjesmu, u zadnje vrijeme sam totalno opsjednuta njome.

Ovaj put sam stvarno ozbiljna kolko ja mogu biti ozbiljna.Stvarno ali stvarno cu pisati blog cesce nego do sad.Iako nitko ne dolazi na njega ipak mi je drag i da imam ga vec 10 mjeseci...
Ah da, opet je nedjelja.I opet imam onaj odvratan osjećaj u želudcu,sutra je ujutro škola,ali to nije sve sad su mi i starci počeli zagorčavat život svojim pritskom.Opet oni sa svojim pametovanjem i predavanjima o tome kako trebam imati odlične ocijene.Jbt,ocijena nije mjerilo znanja pa čemu onda to...Pa šta onda ako sutra pišem jebeni test iz matematike, ionako ništa ne kužim i kao da će mi vježbanje pomoć.Osjećam se bezveze u školi jer i nemam neko društvo a ovi moji frendovi idu u suprotnu smjenu jer imaju praksu.I da jis nesta u vezi jebene škole me danas iživciralo.Dođem dns na fejs i hrpetina poziva u grupe koje ismijavaju gimnazijalce i danas cijeli dan na fejsu rasprava oko toga..Ma užas ...I tako idem ja polako....E da sad sam se sjetila tek sam prije par dana stavila brojač posjetitelja pa je zato tak malo ljudi.

Nekad sam stvarno puna ideja i budem jako kreativna i imam inspiraciju i mogu napisati ili svirati bilo šta, a nekad sam stvarno potpuno prazna ko sad. Danas ujutro sam imala inspiraciju i točno sam znala sta cu napisat a sad neam pojma sta da napisem...Jučer sam bila vani i padala je kisa i bilo je dosadno i bile smo samo tina,ema i ja i vukle smo se po gradu zato jer je tina sjebala nogu i nismo imale sta za raditi,onda smo isle pusiti u neku staru kuću ,,,ala znam da je glupo i jadno al ajd vi recite sta da radimo vani kad je tak jadno i dosadno vani ....Onda smo otisle na trg i onda su one pricale o tome kak meni treba naci decka i tak to.. ja sam rekla da nea sanse i prckala po slušalicama za mp4, onda mi je ema uzela slušalice i rekla pa ti bi radije bila sa slušalicama nego sa deckom....pa da ...i ne nisam lezbijka....kada ce više neki ljudi to shvatiti...ali ja stvarno nemogu naći nikoga tko mi odgovara jer su svi ovdje jebeni primitivni seksistički nastrojeni seljaci... tako da sam ja sad u vezi sa svojim slušalicama...Poslije smo tina i ja rekle da cemo slušalice i ja snimit pornić i dobro zaradit onda cu moci slušalicama kupit one jastučiće da im bude udobno...Ala stvarno smo bolesne al ja volim te naše perverzije jako...
Sad slušam album Celebrity skin od hole-a....presavšen je...nznm....ali skoro svaka pjesma je o kurtu...i tako su lijepe i osjećajne....i znam shvaćam njezine osjećaje prema njemu, ona ga je voljela...I jednostavno nevolim ljude koji mrze courtney i seru po njoj samo zato što je bila njegova žena, a nikad nisu ni pokušali poslušat ni jednu njezinu pjesmu...Northern star je prelijepa (stavit cu rijeci poslije)....Nocas sam je sanjala i odmah sam ujutro isla svirat northern star i vec sam dva puta danas preslušala taj album...Mrzim knjige i teme tipa who killed kurt cobain i slično....jer to navodi ljude da imaju jebeno negativno mišljenje o courtney, ja sam inače užasno osjetljiva osoba i sjebano mi je sve to i ja sam sjebana zbog toga...
Eto, nisam vjerovala da ću napisati tako iskren post...ali svejedno znam da vecina ljudi koji dođu na moj blog svejedno neće to pročitat...


Hole-Northern star

And I cry and no one can hear
Inhale the blinded eyes that see
The chaos bring the pitiful to me
Even though I'm wide awake
I will in blackest night
And I wait for you
It's cold in here, there's no one left
And I wait for you
And nothing stops it happening
And I knew I'd cherish all my misery alone

And I wait staring at the northern star
I'm afraid it won't lead me anywhere
He's so cold he will ruin the world tonight
All the angels kneel into the northern lights
Kneel into the frozen lights

And they paid, I cry and cry for you
Ghosts that haunt you with their sorrow
I cried 'cause you were doomed
Praying to the wound that swallows all that's cold and cruel
Can you see the trees, charity and gratitude?
They run to the pines
It's black in here, blot out the sun and run to the pines
Our misery runs wild and free
And I knew the fire and the ashes of his grace

And I wait staring at the northern star
I'm afraid it won't lead you very far
He's so cold he will win the world tonight
All the angels kneel into the frozen lights
Feel their hearts, they're cold and white

And I want you
And blessed are the broken
And I beg you
No loneliness, no misery is worth you
Oh, tear his heart out
Cold as ice, it's mine

And I wait praying to the northern star
I'm afraid it won't lead you anywhere
He's so cold raining on the world tonight
All the angels kneeling to the northern lights

And I pray begging to the northern star
I'm afraid it won't lead you anywhere
He's so cold he will rule the world tonight
All the angels kneeling to the northern lights
Kneeling to the frozen lights
Feel their hearts, they're cold as ice

20.2.1967.-5.4.1994.


You know you´re right

I will never bother you
I will never promise too
I will never follow you
I will never bother you

Never say a word again
I will crawl away for good

I will move away from here
You won't be afraid of fear
No thought was put into this
I always knew it would come to this
Things have never been so swell
I have never failed to fail
Pain!!!
Pain!!!
Pain!!!

You know you're right
You know you're right
You know you're right

I'm so warm and calm inside
I no longer have to hide
Lets talk about someone else
Steaming soup against her mouth
Nothing really bothers her
She just wants to love herself

I will move away from here
You won't be afraid of fear
No thought was put into this
I always knew it'd come to this
Things have never been so swell
I have never failed to fail

Pain!!!
Pain!!!
Pain!!!
Pain!!!
Pain!!!

You know you're right
You know your right
Pain...

Pa ja sam se tek danas sjetila da ja imam blog.Nisam već dugo pisala i nije mi se baš dalo tu pisat neke gluposti koje nemaju veze s mozgom.Shvatila sam da sad nitko moje generacije ne piše blog.Svi vise na fejsu,spejsu i sličnim sranjima.I kako nema komentara shvatila sam da nitko nije ni bio na mojem blogu.Ma bzvz.Da ja tu više ne seruckam....
Počeli su praznici...Jeeeeeee.
Sad ću se izležavati dva tjedna i neraditi ništa..

Book

Nakon dugo razmišljanja o tome trebam li napraviti blog napokon sam se odlučila i na taj veliki korak.Pa ovdje ću pisati o nirvani,glazbi i sličinim temama a možda poslije napišem i nešta o sebi.i tako to bi bilo to za sad.....